Pretraži FILMSKI BLOG

Google pretraga

Custom Search

27 siječnja 2010

Ko to tamo peva (1980)


SFRJ (Srbija), 1980., komedija, 86 min.

Režija: Slobodan Šijan

Uloge: Pavle Vujisić, Dragan Nikolić, Danilo Bata Stojković, Aleksandar Berček, Neda Arnerič, Taško Nacić, Bora Stjepanović, Slavko Štimac...


Trošni autobus firme Krstić putuje u predvečerje II svjetskog rata iz srbijanske provincije u Beograd. Grupu putnika čine različiti profili ljudi a svakome se žuri da što prije stigne u prijestolnicu. Put se međutim neočekivano oduži što dovodi do neobične interakcije između njih. Svađaju se tako i raspravljaju sluteći katastrofu koja predstoji. Trošni autobus firme Krstić postaje tako komična metafora jedne epohe koja će uskoro nestati u krvi i plamenu. Slika je to, s druge strane svega onoga što Balkan, u najširem smislu riječi jeste: skup primitivnih i kvaziintelektualnih ljudi koji su se stjecajem okolnosti našli na jednom mjestu. Jedni sa drugima moraju, svaki o sebi misli sve najbolje, jedni druge teško toleriraju ili toleriraju samo zato što moraju.

A sve je suprostavljeno u tom autobusu firme Kristić: stari solunski veteran naspram germanofila Brke koji prezire sve oko sebe, novopečeni gradski hohštapler Pevac koji se nabacuje Mladoj koja netom vjenčana sa Mladoženjom putuje „njezinoj sestri u Beograd“. A Ćelavi koji boluje od tuberkuloze, baš kao i Lovac, drži se postrani, nadajući se što bržem dolasku na odredište.

Dugometražni film Slobodana Šijana, komedija iz 1980. godina okupila je impozantna imena glumačke garde bivše Jugoslavije. S druge strane, mnogi smatraju da se radi o jednom od najboljih filmova snimljenim u bivšoj državi i filmskom izričaju koji je na globalnom, svjetskom planu, ostao nezapažen prvenstveno zbog činjenice da se radi o predstavniku male kinematografije (Jedan od najvećih filmova za koji svijet nije čuo- formulacija je sa kojom se ukratko netko poslužio osvrčući se na film, decenijama poslije). Danas na primjer smiješno zvuči da je budžet filma, kojeg je najprije trebao snimati Goran Paskaljević, iznosio svega 130 000$ a da je cjelokupno snimanje trajalo 21 dan.

Uistinu se međutim radi o remek djelo gdje scenarij vrhunskog srpskog satiričara Dušana Kovačevića dobiva svoj najbolji obris kroz dramaturški savršeno skladnu filmsku cjelinu. Jer film možete odgledati nebrojeno mnogo puta i svaki put ćete pronaći novi detalj. Kadar se u tom smislu posebno izdvaja. Usprkos brojnoj glumačkoj ekipi, nikome u njemu ne nedostaje mjesta. Fascinirajuće je zapravo kako jedna tragična okolnost može biti viđjena kroz njezine zabavne detalje.

Ko to tamo peva, vremenom je stekao kultni socijalni status pa su pojedine filmske fraze poput „Vozi Miško“ postale idiomi južnoslavenskih jezika.

Za film je vezana i jedna zanimljivost. Završna scena u kojem po dolasku u Beograd, autobus bude pogođen u neprijateljskom bombardiranju, trebala je predstavljati scenu u kojoj se vidi bijeg životinja iz zoološkog vrta. Međutim, zbog smrti tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, granice bivše države ostaju zatvorene, pa tako i životinje predviđene za snimanje koje su pripadale jednom talijanskom cirkusu, nisu mogle biti dopremljene na set. Scena je kasnije iskorištena za film Underground Emira Kusturice, zbog čega je srpska filmska kritika vrlo često pravila poveznice između ova dva filma. Iako je međutim istina da su oba filma nastala u kritičnim momentima jugoslavenske povijesti (smrt Josipa Broza Tita s jedne i krvavi raspad bivše države s druge strane), činjenica je da film Ko to tamo peva ne bi postao veliki film da nije nastao u vremenu u kojem je nastao kao što je i činjenica da Kusturičin Underground nije veliki nego ne bi bio toliko kotraverzan da se pojavio u nekom drugom trenutku. Kako god, Šijanov Ko to tamo peva obilježio je početak nove ere tadašnje jugoslavenske kinematografije koja se osamdesetih godina prošlog stoljeća polako oslobađa jednoumlja i slobodnije progovara o društvenim pojavama toga vremena.

Film je nagrađen specijalnom nagradom žirija na festivalu u Montrealu te pulskom Zlatnom arenom za najbolju sporednu ulogu koju je ponio Aleksandar Berček. 

Ocjeni film: 

Nema komentara: