Zbogom Lenjin /Good Bye Lenin/ (2003)
2003, drama, Njemačka, 121 min.
Režija: Wolgang Becker
Uloge: Daniel Bruhl, Katrin Sasse, Chulpan Khamatova, Maria Simon, Florian Lukas, Alexander Beyer, Burghart Klaussner, Michael Gwisdek, Christine Schorn...
Good Bye Lenin je nakon Trči Lola glasoviti, ponajprije komercijalni uspjeh njemačke kinematografije. Bila je to uspješna absurdna satira o njemačkom ujedinjenu, smještena u Berlinu krajem 80-tih i početkom 90-tih godina, godina promjena Istočnog bloka. Ne slučajno, Berlin, kao grad simbol blokovske podjele, modificiran je kako bi što zornije utjelovio nekadašnju Istočnu Njemačku (sjećate li se trabanta-u ovom filmu vidjet ćete ih mnoštvo).
Alex živi sa majkom i sestrom u Istočnom Berlinu u vremenu neposredno pred pad Zida. Od kada ih je u djetinjstvu napustio otac i otišao na Zapad „klasnom neprijatelju“ majka, pedagoški radnik, u potpunosti je odana društvenim vrijednostima socijalističkog režima. U noći kada počinju studentske demonstracije protiv komunista, kojima se pridružuje i Alex, majka doživljava srčani udar i pada u komu. Narednih osam mjeseci desio se pad berlinskog zida, slom socijalizma, otvorene su granice prema Zapadu a mrski kapitalizam ušao u sve pore života istočnih Nijemaca. Alexova majka tih je osam mjeseci provela nesvjesna onoga što se desilo a Alex je, nakon doktorova upozorenja da bi svaki naredni šok mogao biti koban po njezino zdravlje, nastoji zaštiti tako što pravi paralelni svijet obmane u kojem Istočna Njemačka i socijalizam još uvijek postoje. Ono što je majka učinila u prošlosti da bi djeca odrasla sretna, ponovio je Alex sa željom da njegova majka umre sretna.
Good Bye Lenin jedan je od onih filmova koji vas u isto vrijeme ganu i nasmiju jednostavnom ljudskom pričom. Ne mareći za sve što se okolo dešava Alex štiti majku tako što vraća njen svijet unatrag: u stan unose stari namještaj, kupuju trabanta, dovodi lažne pionire iz majčine nekadašnje škole, sve kako bi ona živjela iluzije kojima se hranila cijeli svoj život. Vođen osobnim a ne političkim motivom pad berlinskog zida prikazuje kao bijeg Nijemaca od trulog kapitalizma a njemačko ujedinjenje kao posljednju pobjedu komunizma. Absurdna situacija vrlo jednostavno govori o ljubavi sina prema majci a intrigantni koncept mijenjanja historije opravdava Alexovo zadovoljstvo jer je majka umrla sretna u svijetu iz svog vremena kojem je ushićeno doprinosila.
Film Good Bye Lenin proglašen je najboljim europskim filmom godine 2003. od strane Europske filmske akademije a dobitnik je i francuskog Cezara za najbolji film sa područja EU te nagrade Berlinskog filmskog festivala „Plavi anđeo“.
Režija: Wolgang Becker
Uloge: Daniel Bruhl, Katrin Sasse, Chulpan Khamatova, Maria Simon, Florian Lukas, Alexander Beyer, Burghart Klaussner, Michael Gwisdek, Christine Schorn...
Good Bye Lenin je nakon Trči Lola glasoviti, ponajprije komercijalni uspjeh njemačke kinematografije. Bila je to uspješna absurdna satira o njemačkom ujedinjenu, smještena u Berlinu krajem 80-tih i početkom 90-tih godina, godina promjena Istočnog bloka. Ne slučajno, Berlin, kao grad simbol blokovske podjele, modificiran je kako bi što zornije utjelovio nekadašnju Istočnu Njemačku (sjećate li se trabanta-u ovom filmu vidjet ćete ih mnoštvo).
Alex živi sa majkom i sestrom u Istočnom Berlinu u vremenu neposredno pred pad Zida. Od kada ih je u djetinjstvu napustio otac i otišao na Zapad „klasnom neprijatelju“ majka, pedagoški radnik, u potpunosti je odana društvenim vrijednostima socijalističkog režima. U noći kada počinju studentske demonstracije protiv komunista, kojima se pridružuje i Alex, majka doživljava srčani udar i pada u komu. Narednih osam mjeseci desio se pad berlinskog zida, slom socijalizma, otvorene su granice prema Zapadu a mrski kapitalizam ušao u sve pore života istočnih Nijemaca. Alexova majka tih je osam mjeseci provela nesvjesna onoga što se desilo a Alex je, nakon doktorova upozorenja da bi svaki naredni šok mogao biti koban po njezino zdravlje, nastoji zaštiti tako što pravi paralelni svijet obmane u kojem Istočna Njemačka i socijalizam još uvijek postoje. Ono što je majka učinila u prošlosti da bi djeca odrasla sretna, ponovio je Alex sa željom da njegova majka umre sretna.
Good Bye Lenin jedan je od onih filmova koji vas u isto vrijeme ganu i nasmiju jednostavnom ljudskom pričom. Ne mareći za sve što se okolo dešava Alex štiti majku tako što vraća njen svijet unatrag: u stan unose stari namještaj, kupuju trabanta, dovodi lažne pionire iz majčine nekadašnje škole, sve kako bi ona živjela iluzije kojima se hranila cijeli svoj život. Vođen osobnim a ne političkim motivom pad berlinskog zida prikazuje kao bijeg Nijemaca od trulog kapitalizma a njemačko ujedinjenje kao posljednju pobjedu komunizma. Absurdna situacija vrlo jednostavno govori o ljubavi sina prema majci a intrigantni koncept mijenjanja historije opravdava Alexovo zadovoljstvo jer je majka umrla sretna u svijetu iz svog vremena kojem je ushićeno doprinosila.
Film Good Bye Lenin proglašen je najboljim europskim filmom godine 2003. od strane Europske filmske akademije a dobitnik je i francuskog Cezara za najbolji film sa područja EU te nagrade Berlinskog filmskog festivala „Plavi anđeo“.
Primjedbe