Pretraži FILMSKI BLOG

27 studenoga 2013

MASTER /The Master/ (2012)

,
2012, drama,144 min.


Režija: Paul Thomas Anderson

Uloge: Joaquin Phoenix (Freddie Quell), Philip Seymour Hoffman (Lancaster Dodd), Amy Adams (Peggy Dodd), Jesse Plemons (Val Dodd), Laura Dern  (Helen Sullivan)…

Mnogo je nedoumica oko Andersonova filma The Master, premijerno prikazanog na vencijanskom filmskom festivalu 2012. godine. Najprije zbog uzajamne fascinacije između Freddia Quella i Lancastera Dodda a potom i zbog prikazane analize kulta, čiji je Dodd predvodnik. Film ostavlja dovoljno prostora za tumačenja u bilo kojem pravcu: da li su Freddie i Dodd samo naizgled antipod jedan drugom a suštinski slična bića i tijelima dvojice različitih muškaraca i zbog čega Anderson kultom Metode direktno sugerira kvazi metodološki pristup tzv. Scijentološke crkve iako je to nakon premijere filma u više navrata demantirao.

Freddie Quell ratni je veteran koji se nakon liječenja traumatskog postratnog sindroma, bezuspješno pokušava skrasiti na jednom mjesto. Sam, u nemogućnosti da se ponovo integrira u društvo, pronaći će svoje mjesto na brodu Lancestera Dodda, vođe zagonetnog kulta The Cause, koji propagira neznantsveno priznatu metodu putovanja kroz vrijeme kako bi čovjek spoznao svoje stvarno biće. Zanimljivo, Dodd želi pomoći Freddiju, izliječiti ga od njega samog i smatra ga idealnim „pokusnim kunićem“ za primjenu svoje teorije. Freddie prihvata igru, jer ga konačno neko prihvaća i pokušava razumjeti, No njihov se odnos razvije u pravcu uzajamne fascinacije koja leži u karakternim sličnostima dvojice istraumiranih muškaraca. Na drugom kraju priče je Doddova supruga Peggy, žena iz sjene, kreator njegovih uspjeha i osobe koje drži na okupu ne samo porodicu nego i sami kult.

Vrlo je zapažena uloga Joaquina Phoenixa. Transformacija u neurotičnog i agresivnog lika posebno je dojmljiva sa izrazito sugestivnim izrazima lica. Iako također hvaljena, Hoffmanova gluma ostaje pomalo klišeizirana te na momente izvan konteksta.

Ubrzo nakon premijere, sam Anderson demantirao je vezu između prikazanog kulta The Cause i Scijentološke crkve. Premda je scenarij bio inspiriran utjecajima modernih religijskih pokreta u suvremenom američkom društvu, ne može se reći da se film bavi isključivo ovom tematikom. Što zapravo i jeste osnovni nedostatak filma, ma koliko ga se višedimenzionalno pokušavalo posmatrati. Različite filmske motive, Anderson je razvijao paralelno pokušavajći im pronaći utočište u dva slična lika smještena u različite kontekste.

Možda, a možda i ne, ostaje na svakom gledatelju ponaosob da popuni praznine na mjestima gdje ih u filmu uoči. 

21 studenoga 2013

KUM /Godfather/ (1972)



SAD, 1972, drama, 175 min.

Režija: Francis Ford Coppola
Uloge: Marlon Brando (Don Vito Corleone), Al Pacino (Michael Corleone), James Cane (Sonny Corleone), Richard S.Castallano (Peter Clemenza), Robert Duvall (Tom Hagen), John Marley (Jack Woltz), Diane Keaton (Kay Adams)...


Epsko djelo o mafijaškom klanu Corleone, porodici koja ostaje skupa i u kojoj vladaju pravila za sve koji su unutra kao i za one koji u nju tek treba da uđu, uvelo je Coppolu u sve enciklopedije filmske umjetnosti, Brandu donijelo Oscara a u zvjezdanu orbitu lansiralo Al Pacino.

Don Corleone centar je velike mreže koja veže ne samo članove klana nego i brojne druge kako obične tako i poznate ljude koje povezuje respekt prema galantnom mafijaškom vođi u strahu da bi isti mogao i naplatiti jednog dana novac koji im posuđuje. Dugovi se naplaćuju krvlju a naplata je organizirana kroz cijelu piramidu vojnika koje okuplja Corleone, regrutirajući ih iz redova vlastite porodice jer odanost i povjerenje su na prvom mjesto. Prvi među njima su najstariji sin Sonny Corleone i njegov posvojeni brat Tom Hagen. Najtiši ali pametniji od njih dvojice je treći sin, uvijek na očevoj strani i kako će se poslije ispostaviti nasljednik trona Corleoneovih- Michael Colreone (Al Pacino u ulozi koja je najprije bila ponuđena Warren Beattyju, Jacku Nicholsonu i Dustin Hoffmanu)

I zaista, centralno mjesto ovog epskog filma je upravo porodica. Nasilje je operativni dio ovog filma,sredstvo kojim se gradi pripovjetka o korupciji i osveti ali njen krucijalni dio upravo je porodica. Posmatrajući ih iznutra, Corleoneovi su samo jedna od brojnih drugih porodica-vole se, zajedno se raduju i tuguju. S vana to izgleda kao destruktivna igra u kojoj se odigrava zastrašujuća smjena generacija.

Film je s druge strane neprikosnoveno utjelovio Coppolu kao vrhunskog filmskog talenta: pored ograničenog budžeta, nastojanja producenata da naprave obični gangsterski film smješten u tadašnjem vremenu a ne u periodu u kojem se odvija filmska priča, i sasvim prosječnog romana na kojem je bazirao scenarij, Coppola je uspio okrenuti sve u svoju korist dobrim scenarijem i vrhunskom glumačkom postavom ušao u historiju filmske umjetnosti. Potrebno je još izvdojiti izvrsnu fotografiju Gordona Willisa kopiranu u mnogim kasnijim filmovima te soundtrack kojeg potpisuje Nino Rotta.Film je osvojio Oscara za najbolju mušku ulogu (Marlon Brando), najbolji film i najbolji scenarij dok je soundtrack Nine Rota bio nagrađen Zlatnim globusom.

Dvije godine poslije, uslijedio je podjednako uspjesan nastavak. Desilo se po prvi put da je nastavak jednog filma dobio Oscara kao i prethodnik i bio podjednako uzbudljiv i podjednako vrhunski. Na izvjestan način, Kum 2, postao je metafora imigrantskog života u obećanoj zemlji, kroz prizmu mladog Vita Corleone (igra ga Robert De Niro). Najprije sitni kriminal postaje jedini izlaz preživljavanja. Coppola se naime ne bavi kriminalcima nego razlozima zbog kojih jesu to što jesu.Corleoneov klan nasljeđuje mladi Michael Corleone (Al Pacino), neka vrsta porodičnog modernog managera. Život teče dalje, ciljevi su isti ali sredstva različita jer "Prijatelji treba da su uvijek blizu ali neprijatelji još bliže".