Pretraži FILMSKI BLOG

20 veljače 2010

Komplikovano je (aka Previše je složeno) / It's Complicated / (2009)


SAD, 2009, drama/komedija, 120 min.

Režija: Nancy Meyers

Uloge: Meryl Streep, Alec Baldwin, Steve Martin, John Krasinski, Lake Bell, Mary Kay Place, Rita Wilson…

Srednjovječnost nije hendikep, poruka je priče redateljice Nancy Meyers u kojoj Meryl Streep glumi Jane, razvedenu majku troje djece i vlasnicu restorana u Santa Barbari. Sa svojim bivšim mužem, ponono oženjenim Jakom u dobrim je odnosima. Nakon što se sretnu na diplomskoj zabavi svoga sina, između njih počinje da se rađa nova ljubav. Ili je to samo afera, jer Jane nije sigurna, posebno kada se u njezinom životu pojavi arhitekta Adam. Umjesto klasičnog ljubavnog trokuta, stvari postaju složene jer Jane dvoji da li je ljubavna veza sa bivšim suprugom ispravna ili ne.

Ovo holivudsko slavljenje srednjovječnosti, zabavna je i uspješna priča Nancy Meyers u kojem standardno izvanredna Meryl Streep portretira sve faze žene srednjih godina: od propitivanja vlastitog izgleda do želje za radikalnim promjenama u svom životu. Nasuprot nje  je Alec Baldwin, sa mladom ženom, malim djetetom i nezadovoljstvom trenutnim životom kakvog nije očekivao. Njihova je obnovljena veza, svjesna je Jane, prolazna i u startu osuđena na propast jer i sama to ne želi, ali prepušta se ludorijama među kojima je najzanimljivija ona kada joj Jake ostavi smotuljak marihuana kako bi se podsjetili na mladost. Niti jedno niti drugo se na kraju ne kaju usprkos neuspjehu veze. Na žalost, lik Adama kojeg tumači Steve Martin nespretno je uglavljen u cijelu priču jer se on ne čini aktivnim protagonistom nego više dramaturškom figurom kako bi se stvari učinile zamršenijim. A one bi takve bile i bez njega kao što bi takve bile i da je umjesta njega tu bio bilo ko drugi.

Zavodljivost ovog filma je u poruci da ako ste srednjovječni ne trebate očajavati nego jednostavno pokrenuti svoj život i uraditi sve ono o čemu ste maštali dok ste bili mlađi a i ponoviti ludorije koje su vam nekada pružale zadovoljstvo svjesni činjenice da to neće biti isto nego ipak malo drukčije.    

Annie Hall (1977)


SAD, 1977, drama

Režija: Woody Allen,

Uloge: Woody Allen, Diane Keaton, Tony Roberts I, Carol Kane, Shelley Duvall

Prvobitno zamišljen kao priča o ubistvu sa podmotivom ljubavnog odnosa između komičara Alvy Singera i Annie Hall, ovaj film je prerastao u vrhunsku romantičnu komediju koja prati uspon i pad moderne ljubavne veze nervoznog komičara i djevojke koja usprkos života u  New Yorku ne pronalazi sebe. 

Singer analizira svoje djetinjstvo i propale brakove a Annie Hall odlučuje da počne sa posjetima psihoterapeutu. Uz to, njihovim razgovorima dominiraju intelektualne teme poput filozofije a kao kontrast gledalac u jednoj sceni ima priliku čitati titlove šta zapravo njih dvoje misle dok razgovaraju jedno s drugim. 

Nakon što Annie Hall nakratko odlazi u inozemstvo sa svojim radnim kolegom, otkriva da treba napraviti rez u svom životu i po savjetu svog psihoterapeuta posvetiti se više vlastitim potrebama. Tu je otprilike i kraj veze između Singera i Annie Hall i početak njegovog pokušaja da je vrati. 

Film je u utrci za Oskara 1977 godine pobijedio «Zvjezdane ratove», Woody Allen nagrađen za scenarij i režiju a Diane Keaton za ulogu Annie Hall, koja u Dianinoj interpretacija prolazi put od zbunjene do samosvjesne djevojke.

15 veljače 2010

Svi predsjednikovi ljudi / All the President's Men / (1976)


SAD, 1976, drama, 138 min.

Režija: Alan J.Pakula

Uloge: Dustin Hoffman, Robert Redford, Jack Warden, Martin Balsam, Hal Holbrook, Jason Robards...

Bob Woodward i Carl Bernstein mladi su novinari Washington Posta koji, nakon što je izvršena provala u središte Demokratske stranke, istražuju pozadinu cijelog događaja, kasnije poznatog kao „afera Watergate“. Sama priča isprva se čini dosta riskantna njihovim šefovima no kako informacije koje Woodward i Bernstein dobivaju od misterioznog izvora iz samog vrha administracije  („Deep Throat“) postaju pikantnije, uredništvo shvata da su dvojica mladih novinara na tragu eksluzivnog materijal koji će na kraju dovesti do ostavke američkog predsjednika Nixona.

Malo je dobrih filmova koji na ovako slikovit način oslikavaju vezu između istraživačkog novinarstva i intriga političkog establishmenta (u ovom slučaju washingtonskog) poput Pakulinon glasovitog filma Svi predsjednikovi ljudi. Iako dramaturški letargičan, film je vremenom postao omage istraživačkom novinarstvu, ne samo zbog činjenice da je Washington Post dobio Pulitzerovu nagradu za svoj doprinos otkrivanju afere Watergate, nego i zbog činjenice da su motivi uokvireni scenarijem Williama Goldmana aktuelni i danas. Zamjenite kucače mašine savremenim kompjuterima i teške žičane telefone fancy mobitelima i dobit će te 21. stoljeće. Političke intrige i njima bliski izvori spremni da progovore ostaju manje više univerzalni u vremenu. 

14 veljače 2010

Amadeus (1984)


SAD, 1984, drama, 160 min.

Režija: Miloš Forman,

Uloge: F.Murray Abraham, Tom Hulce, Elizabeth Beridgge, Jeffrey Jones, Simon Callow

Kažu da su sretni oni koji su zadovoljni tuđom srećom. Oni koji to nisu završe u tami svoje zavisti. Tako ide filmska priča o Mozartu i njegovom velikom protivniku Salieriu, ispričana kao Salierieva ispovijed svećeniku, u trenucima vlastite umobolnosti.

Mladi muzički genij dolazi na dvor cara Josipa II gdje izaziva Salierijevu zavist u općoj oduševljenosti Mozartom i djelima koja stvara. Salijeri ga proklinje ali neprijateljstvo ne pokazuje otvoreno. Mladi je Mozart na kraju ipak financijski uništen, umire u svojoj 35 godini života ali sa impozantnim opusom zbog kojeg Salieri onda kad se već nalazi u umobolnici proklinje raspelo jer je Božiji dar dat Mozartu a ne njemu. Izezutno je jaka scena ona u kojoj pored Mozarta na samrti sjedi Salieri a veliki mu kompozitor diktira posljednje note svog Requiema.

Film se bazira na stvarnoj okosnici Mozartovog života kojeg su obilježila tri čovjeka: Mozartov otac Leopold, car Josip II i Salieri. Genijalna Formanova priča o Mozartu, imala je ogromnu popularnost: film je dobitnik brojnih nagrada a gledanost publike zahvaljuje prikazu Mozartovog lika- pomalo hippy, nekonvencionalan, sklon svakodnevnim užicima i nesvjestan vlastitog genija.

Film impozantne scenografije, snimljen na prirodnom svjetlu, vrhunski je filmski spektakl. Dobitnik je osam Oskara 1984.godine, uključujući i Oskare za glavnu mušku ulogu, režiju, film i scenarij. Nosilac je i francuskog Cezara za najbolji strani film, britanske BAFTA nagrade za fotografiju i montažu te Zlatnog globusa za režiju, najbolju dramu, najbolju mušku ulogu te scenarij.