Pretraži FILMSKI BLOG

01 kolovoza 2009

Posljednji tango u Parizu /Ultimo tango a Parigi/(1972)


Italija/Francuska, 1972,drama,136 min.


Režija: Bernardo Bertolucci


Uloge: Marlon Brando, Maria Schneider, Maria Michi, Luce Marquand...


Egzistencijalna drama Bernarda Bertolucija iz 1973 godine, priča je o Amerikancu Paulu koji zamjenu za svoju nedavno nastradalu suprugu pokušava pronaći u seksulanoj igri sa mladom Jeanne. Paul i Jeanne se sreću u jednom apartmanu koji oboje žele rentati.Paulova supruga, vlasnica pariškog hotela, nedavno je izvršila samoubistvo i on od Jeanne traži da u seksulnoj igri koja će potrajati između njih dvoje, nikako ne spominju imena, čak niti svoja. Jeanne je pred udajom ali pristaje na igru sve do momenta kada joj Paul otvoreno izjavljuje ljubav. Njegov tragičan svršetak ukazuje međutim da je cijela priča bila puno više igra za nju a puno više od igre za njega.

Posljednji tango u Parizu izazivao je kontraverze još od svog premijernog prikazivanja na New Yorškom festivalu 1973.godine, prvenstveno zbog scena eksplicitne i vulgarne seksulnosti sa kojima Bertolucci portretira dva glavna lika. Scena u kojoj Paul koristi puter za analno općenje sa Jeanne posebno je vrijeđala puritanski dio publike. Za glumce je to bilo izuzetno teško iskustvo a Maria Schneider godinama poslije priznat će da je uloga u ovom filmu bilo jedino iskustvo kojega se stidi. Držala je naime da joj je ovaj film ruinirao karijeru dok je Brando s druge strane bio nezadovoljan scenarijem te je tokom snimanja, povremeno ubacivao vlastiti tekst. Film je bio predmetom cenzuriranja u mnogim zemljama. No savremena ga filmska kritika smatra pretećom art filma.

Marlon Brando je za ulogu u filmu Posljednji tango u Parizu bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg glumca, a Bertolucci za najbolju režiju.

20 srpnja 2009

Paklena naranča/Clockwork Orange/(1971)

SAD, 1971, drama, 137 min.

Režija: Stanley Kubrick

Uloge: Malcolm McDowell, Patrick Magee, Michael Bates, Steven Berkoff, Adrienne Corri, Carl Duering, John Clive, Aubrey Morris


Paklena naranča svrtava se u red najboljih filmskih satira sa temom neposredno vezanom za suvremeno društvo u kojem bande vladaju, haraju i provode svoje pravila igre. Film je baziran na eksperimentalnom romanu Anthony Burgessa, krajnje intrigantnoj priči o pokušaju prevaspitanja Alexa, vođe jedne bande ogrezle u sve oblike psihičke i fizičke torture i ubistava.

Priča počinje izdajom jednog člana bande nakon čega policija hapsi Alexa. Odlazi u zatvor gdje pristaje da bude uključen u eksperimentalni program prevaspitanja koji se provodi s ciljem smanjenja kriminala. Bizarna ideja dobiva surove konture: kao rezultat prevaspitanja korištenjem psihotičkih sredstava, Alex je preinačen u svoju izvornu suprotnost. Postaje do te mjere pacifista da kada god krene počiniti kriminalno djelo zapadne u psihički napad pračen muzikom Ludwiga Von Bethovena koja ga spriječava na akciju. Film implicira nekoliko moralnih pitanja: da li je društvo činom prevaspitanja učinilo Alexu uslugu, ima li država pravo da se miješa u lični stav pojedinca i ima li Alexovo „upristojeno“ ponašanje smisla ako nije rezultat unutarnjeg poriva za promjenom ili stvarne promjene na bolje. Ovo je svakako film koji je ostavio traga na suvremena socijalna kretanja vremena u kojem je nastao.

Koncepcijski kontraverzan, Paklena naranča je pored Ponoćnog kauboja jedini film svojedobno označen sa X (zbog scena ekstremnog nasilja) koji je kandidiran za Oskara. S druge strane, film je saglasnošću samog Kubricka odmah nakon premijere povućen iz distribucije u Velikoj Britaniji sa mogućnošću da se vrati u kino dvorane nakon Kubrickove smrti. Prema jednoj verziji, Kubrick se složio sa obustavom distribucije zbog nekoliko prijetnja smrću upućenim njegovoj porodici. Inkriminiran od strane britanskog tiska, film se u britanske kino dvorane vratio 27 godina nakon premijere, po Kubrickovoj želji, poslije njegove smrti. Film je inače nastao nakon Kubrickovog propalog projekta Waterloo. Saga o Napeolenu trebala je biti snimljena na prostoru bivše Jugoslavije, no financijski težak projekat je odbijen te se Kubrick vraća u SAD gdje započinje snimanje Dr.Strangelovea i naposlijetku Paklenu naranču. Glavnu ulogu tumači Britanac Malcolm McDowell, jedan od predstavnika britanske filmske scene 70-tih godina prošlog stoljeća. Uloga je nadrealna.

Film je karakterističan i po nekoliko scena sa namjerno napravljenim koncepcijskim „greškama“ što je Kubrickova ideja kako bi izrazio efekat dezorijentiranosti kadra. Jezik korišten u filmu do danas je ostao etimološki gotovo neobjašnjiv. Bazirano na izvornom književnom djelu, Alex i njegova banda u filmu govore slengom kombiniranim od engleskih i ruskih riječi čime se pisac htio ograditi od vremena kada je nastalo djelo te time doprinijeti vremenskoj univerzalnosti. „Clocwork orange“ je zapravo inačica za nekoga ko mehanički, robotički obavlja neku radnju a nepoznanica je ko je prvi upotrijebio prijevod na južnoslavenske jezike kao „paklena naranča“.

03 srpnja 2009

Babel (2006)

SAD,2006, drama, 142 min. Režija: Alejandro Gonzalez Inarritu Uloge: Brad Pitt, Cate Blanchett, Gael Garcia Bernal, Rinko Kikuchi...
Meksički reditelj Alejandro Gonzalez Inarritu zajedno sa svojim scenaristom Guilermom Arriagom, zapažen po stilu različitih priča koje u filmu koincidiraju jedna sa drugom, zapamćen je po izuzeto uspješnim ostvarenjima Amores perros/Pasja ljubav i 21 gram. U Babelu povezuju tako tri kontinta i četiri porodice uz podložak po kojem je na svijetu sve misteriozno povezano jedno s drugim na sasvim racionalnim osnovama.
U Babelu, slučajni pucanj iz američke winchesterke ispaljen u Maroku ima svoje posljedice u SAD-u, Meksiku i Japanu. Puška je iz Amerike otišla u Japan a potom negdje na jugu Meksika prešla u ruke jednom Arapinu.
Žrtva pucnja je ranjena Amerikanka Susan (Cate Blanchett) koja sa mužem Richardom (Brad Pitt) putuje Marokom. Oni su zgodni bračni par iz San Diega, ljudi američke srednje klase sa željom da u vide Saharu. Njihova djeca ostala su sa dadiljom Amelijom koja u nemogućnosti da nađe nekoga ko će se brinuti o njima, vodi djecu na porodični skup u Meksiko. S druge strane, posve neobično, japanski biznismen ima problema sa buntovnom kćerkom Chieko. Ispostavit će se da veza sa pričom na početku leži u poklonu koji je dat vodiču tokom jednog od njihovih putovanja.
Film se sastoji od 24 poglavlja, nekronološki poredanih a sklapanje narativne slike događanja ostaje na svakom gledatelju ponaosob.Isprepliću se priče i radnje ali i sve kulturološke i političke razlike današnjice. Globalno selo koje i nije baš najpravednije za sve njegove stanovnike usprkos brojnosti masovnih medija koji očito nisu doprinjeli boljem razumijevanju ljudi. Ili kako napisa britanski Guardian "ljudsko jedinstvo uništit će Bog onog momenta kad kule babilonske postanu tako visoke da ćemo jedni druge jednostavno ignorirati".
Filmska kritika diljem svijeta slaže se da se radi o impresivnom no pomalo šematiziranom filmu (jer sličnog su koncepta bili i ranija ostvarenja ovog reditelja) uz maskimalne pohvale najprije glumačkoj ekipi ali i samoj produkciji filma. Babel je medijski bio izuzetno eksploatiran film obzirom da je tokom dodjele Oskara slovio za prvog favorita sa ukupno 7 nominacija (Oskare je na kraju i pokupio).Film je bio i jedan od slvodobitnika kanskog filmskog festivala sa nagradom za najbolju režiju.

Alexander (2004)



SAD, 2004,drama,175 min.



Režija: Oliver Stone

Uloge: Anthony Hopkins, Angelina Jolie, Colin Farrell, Val Kilmer, Christopher Plummer, Jared Leto...

Film Olivera Stona ukratko je priča o čovjeku koji je u svojoj 25 godini osvojio cijeli svijet. Ambicije koje će ga progutati, hrabrost genetski predodređena, upornost za koju se ne može reći da se na kraju isplatila uzevši u obzir da je Aleksandar Makedonski doživio tek tridesetu, uvele su velikog vojskovođu u historijski poredak među neprevaziđene velikane i osvajače.

No Oliver Stone, kako je to i stil njegovog filmskog izražaja bavi se pozadinom cijele priče, historijskim detaljima manje ili više nepoznatim o kojima se špekulira: opisuje nezdrave odnose Aleksandra sa njegovom majkom (prototip opisa Freudovog neprevaziđenog Edipovog kompleksa), stalne sukobe sa ocem, težnja za dokazivanjem i mnoštvo homoseksulanih odnosa koji su obilježili Aleksandrov osvajački pohod na svjetskoj mapi.

U Aleksandrovom usponu veliku ulogu odigrala je majka Olimpija (tumači je Angelina Jolie) koja se kroz lik svoga sina nastoji osvetiti Aleksandrovom ocu kralju Filipu koji ju je obešćastio preljubama iako u filmu ostaje nejasno da li je Olimpija bila glavni akter njegovog ubistva ili tek inicijator. Ovo bi bila manje bitna pojedinost da film nije koncipiran na relacijama Aleksandra i ljudi koji su obilježili njegov život. I tu se negdje gubi dobra linija pokušaja da se napravi film na mitu sa motivima ljudske priče. Jer uz vrhunski tehnički snimljene kadrove bitke za Perziju, film je isto tako mogao biti dokumentarni umjesto što je narativno igrani.

Na liniji svojih prijašnjih historijskih drama (npr.“JFK“) čini se kao da Stone nije imao dovoljno materijala a evidentno je da namjera nije bila napraviti epski prikaz života i djela Aleksandra Makedonskog. Naprotiv, film nikako ne slavi velikog vojskovođu pa iako donekle pravi otklon od njegovog poraza na putu ka Indiji, u biti priča o ideji imperijalizma koji vodi vojsku u osvajanje s ciljem stjecanja bogatstva na račun porobljenih.



23 lipnja 2009

Vraćam se / Volver/ (2006)

Španija,2006, drama, 121 min.

Uloge: Penelope Cruz, Carmen Maura, Lola Duenas, Blanca Portillo, Yohana Cobo

Režija: Pedro Almodovar

Malo je filmskih stvaraoca danas čije se svako slijedeće ostvarenje očekuje sa nestrpljenjem i uzdahom. Almodovar sa svojim šesnaestim po redu filmom pojavio se na kanskom filmskom festivalu 2006.godine gdje je nagrađen za najbolju režiju,za još jedno kultno filmsko ostvarenje inspirirano rodnom La Manchom i ženom kao fenomenom modernog, urbanog Madrida.
Penelope Cruz glumi Raimundu,ženu madridskog predgrađa koja sa sestrom Soleom i kćerkom Paulom posjećuje grobove svojih roditelja te oboljelu i staru tetu Paulu koja je pri kraju svog života.Nakon povratka u Madrid, Raimundin život iz korijena se mijenja usljed teškog akta nasilja nad njezinom kćerkom u kojem Raimundin dokoni muž Paco pokuša silovati Paulu. Paula ga ubije a Raimunda u nastavku nastoji zaštititi kćerku skrivajući leš. U isto vrijeme na selu umire teta Paula a u njezinoj se kući pojavljuje duh Raimundine majke koja na zaprepaštenje svoje kćerke Sole odluči vratiti se u Madrid. Sa majčinim povratkom na vidjelo će izaći strašne porodične tajne.

Film je Almodovarov povratak u rodnu La Manchu, njegov povratak Carmen Mauri ali i vlastitoj ženskoj strani karaktera kojom se nije bavio još od filma Sve o mojoj majci. Volver je zabavna, uzbudljiva i vrhunski stvorena melodrama gdje povratak ima višeslojno značenje:povratak majke u živote svoje djece ali i povratak zločina izazvanim istim porodičnim nasiljem.U ovom filmu žene djeluju skupa kao sestre, prijateljice, susjede te kompletan casting izgleda savršeno odabran. Cjelokupna glumačka ekipa nagrađena je od strane kanskog žirija 2006.godine a Penelope Cruz i nagradom Europske filmske akademije za najbolju žensku ulogu.